Bela leptirasta vaš ili štitasti moljac je mali beli insekt, dužine oko 2 mm. Telo i krila su pokriveni fini beli voskom u obliku praška. Jaje je leptiraste vaši je malo, ovalno i pričvršćuje se drškom za list.
Larva prvog uzrasta je dužine tela oko 0,3 mm ima tri para nogu i kreće se. Od pilenja do prvog presvlačenja, razviće traje samo nekoliko časova. Nakon toga, gubi noge, spljošti se poput ljuske i pričvrsti na list. Larve trećeg uzrasta i lutka su takođe bez nogu, beličaste, spljoštene, pričvršćene za list i nešto veće od prethodnog uzrasta. Kao i kod imaga, telo larvi i hrizalisa (lutke) tzv. “belih pupova”, prekriva voštani sloj. Svi razvojni stadijumi nalaze se na naličju lista. Imaga i jaja se pretežno nalaze na vrhovima listova, dok se larve i lutke nalaze na listovima donjih spratova
Ozbiljnost napada ove štetočine varira sa starošću zasada . U slučaju mladih stabala dovoljna je jedna gusenica da strada celo stablo .
Trogodišnja stabla mogu izgubiti deo strukture pa tako napadnuta postaju ekstremno osetljiva na vetar .
Stara stabla su teško oštećena posebno u suvim godinama iu uslovima suvog tla .
Zdrava stabla bolje podnose napad ove štetočine .
Stabla onemoćala napadom belog drvotočca često napadaju ostale štetočine kao što su jabukovo staklokrilac ( Sinanthedon miopaeformis Borch . ).
Napadnute grančice se suše na delovima iznad bušotina . Izlazni otvor gusenice često prelazi prečnik od 1 cm . Kroz njega izlazi piljevina. Smatra se da gusenice izlučuju i neke za drveće otrovne materije .
U našim baštama i voćnjacima srećemo mnoge vrste lisnih vaši. Iako su male, prosečna veličina njihovog tela je 2-4 mm, lisne vaši pričinjavaju velike štete. Nalazimo ih na voćnim vrstama, u povrću, lekovitom i ukrasnom bilju, drveću i grmlju. Osim što napadaju različite biljne vrste, lisne vaši se brzo razmnožavaju. One imaju veliki broj generacija a to je jedan od razloga njihovog velikog prisustva.
Vaši se javljaju na naličju lista, u kolonijama, telo im je prekriveno brašnavim, voštanim izlučevinama. Napadnuto lišće nije deformisano, ali lako opada. Kao i sve vaši, intenzivno luče mednu rosu, i na tim mestima se naseljavaju gljive čađavice. Kritičan prag štetnosti ( EPPO standards PP2 ) je kada je 10% lišća napadnuto.
Životni ciklus: Zelena, šljivina, vaš ima više generacija godišnje. Prezimi u formi jajeta, u pukotinama kore. Tokom marta se iz jaja pile ženke „osnivačice“, koje obrazuju kolonije krilatih i beskrilatih for
Breskvin smotavac predstavlja najznačajniju štetočinu breskve i nektarine. Prisutan je u svim zasadima breskve u Srbiji. Gusenice se hrane i plodom šljive, kruške, dunje, jabuke i kajsije u nedostatku primarnog domaćina.
Potpuni razvoj generacije u zavisnosti od vremenskih uslova traje oko mesec dana, pa tako štetočina ima 4-6 generacija godišnje. Optimalne temperature za razvoj su 20-30ºC i relativna vlažnost 70-80%. Ukoliko je srednja dnevna temperatura ispod 16ºC nema polaganja jaja. Na površini ploda gde se gusenica ubušuje ostaju izgrizotine, izmet i smolotočina. U zrelim plodovima gusenice prave hodnike pune izmeta koji se proširuju prema koštici. Oko ulaznog otvora naseljavaju se gljive prouzrokovači truljenja plodova. Pored breskve smotavac oštećuje i plod dunje. U jednom plodu može biti nekoliko gusenica, dok se u plodu jabuke nalazi samo jedna gusenica.
Proizvođačima se preporučuje da obiđu zasade jabuke, kruške (kasne sorte) i dunje i ukoliko konstatuju prisustvo breskvinog smotavca uraditi tretman insekticidima sa kratkom karencom.
Štetan je odrasli insekat. Pravi štete na listovima, izgrizajući ih, pravi rupice. Kod jačeg napada list izgleda kao sito, a u prvim fazama, nicanje, mogu uništiti čitav usev.
U cilju sistematskog praćenja, metodom obojenih merikovih sudova registruje se prva pojava imaga na parcelama. Posude postavljene u proleće kontrolišu se dva puta nedeljno. U rejonima gde buvači češće pričinjavaju štete treba signalizirati prvu pojvau imaga i prva oštećenja na biljkama. Hemijsku zaštitu treba sprovesti ukoliko se utvrdi na parceli oštećenje preko 10% lisne mase, posebno ako se radi o mladim biljkama.
Polifagna je vrsta. Napada veliki broj kultura, ali najveće štete čini šećernoj i stočnoj repi, kao i suncokretu. Prezimljava kao imago i u larvenom stadijumu. Živi dve godine.
Ženka polaže jaja u površinskom delu zemljišta od aprila, do oktobra.
Larve se masovno pile tokom leta. Žive u zemljištu na dubini 15-40 cm. Hrane se korenom repe, suncokreta i drugih biljnih vrsta, ali prave manje štete nego imago.
Razvoj larve traje godinu dana, makom čega se pretvaraju u lutke, a nakon meseca dana izlazi imago. Odrasli su najopasniji u početnim fazama razvoja biljke, dok je još slaba i nema jaku lisnu masu.
Teško se suzbija. Pored hemijskih mera, dobro je kao preventivnu meru, uništiti korove, kao i kopanje lovnih kanala koji su vrlo efikasni jer ova vrsta ne leti.
Vaši su veličine oko 1,5 mm do 3,0 mm, mat crne do tamnozelene boje. Noge su svetle sa tamnim vrhom. Karakteristično je uvijanje listova i krivljenje vrhova izdanaka. Na mediljki, koju ostavljaju vaši, mogu da se nasele crne gljive. Crna repina vaš menja domaćine. Početkom aprila vaši sa krilima lete na svoje letnje domaćine, pri čemu različite vrste biljaka mogu da budu napadnutе, npr. pasulj, krompir, repa. Na zimskim biljkama domaćinima se zatim polažu jaja.
Larva izgriza tkivo ploda i prelazi iz jednog u drugi plod tako da jedna gusenica napadne 4-5 plodova . Za 2-3 nedelje završava svoj razvoj te ili padne zajedno sa plodićem, u kojem se nalazi, na zemlju ili se na zemljište spušta po niti . Zavlači se u zemljište gde prezimljava na dubini oko 10 cm. Pravi tanku čauru na koju prilepljuju čestice zemlje i peska. Na proleće se pretvaraju u lutke i imago .
Osobine štetočine: Polifagna je štetočina napada limun, narandže, mandarine, rogač, palme i dr. U našim uslovima verovatno 3 generacije. Prezimljava u stadijumu mlade ženke i kao larva. Štit odrasle ženke je crvenkasto-žutosmedje boje, okruglast, spljošten, na sredini ispupčen, prečnika 1,5-2 mm, telo ženke je žute boje. Štit mužjaka je produžen, smedje boje, veličine 1-1,5 mm. Larve prve generacije se javljaju u maju i junu, druge u julu do avgusta, a treće u septembru i oktobru.
Simptomi: Štitasta vaš se nalazi na plodovima i licu lista, retko na naličju. Sisanjem sokova fiziološki oslabljuju biljke, dolazi do venjenja i opadanja lišća, a pri jačem napadu može doći do sušenja grančica i grana.
Na dvogodišnjim granama, u račvama grana i pukotinama kore se nalaze crvena okrugla jaja veličine oko 0,15 milimetra. Kada se ispile na naličju listova se lupom mogu naći grinje crvene boje veličine 0,3 do 0,5 mm. Ishranom menjaju boju lista, ali to znači da su štete već uzele maha. Ako je brojnost velika, mogu se naći i na licu lista, kao i na plodu.
Oštećuju list, koji menja boju, najpre u žućkastu, a zatim u bronzanu. Grinje ishranom povećavaju transpiraciju i smanjuju proizvodnju hranljivih materija, te su plodovi sitni. Grane na kojima je oštećen list ne ulaze spremno u zimu, a pupoljci na njima nemaju dovoljno hrane za diferenciranje u generativne. Tokom jakog napada ove štetne grinje oštećuju i pokožicu plodova.
Životni ciklus : Ima četiri do šest generacija godišnje. Prezimljava u stadijumu jaja. Piljenje larvi počinje u fazi roze pupoljka, a najintenzivnije je obično početkom cvetanja. Pauci se hrane na naličju listova. Jedna ženka položi 50 do 150 jaja. Razvoj larve traje oko dve nedelje. Ženka živi 18 do 40 dana, pa se već naredne generacije počnu preplitati. Već početkom juna su u voćnjaku zbog toga prisutna i jaja i larve i odrasle grinje. Od početka avgusta deo ženki počinje da polaže zimska jaja.
Dudova štitasta vaš (Pseudaulacaspis pentagona) je polifagna vrsta koja koja izaziva štete na mnogim koštičavim voćnim vrstama pogotovo na breskvi. kao domaćini su i razne višegodišnje ukrasne biljke npr. jorgovan.
Kod ove vrste štitastih vaši razlikuju se polovi po izgledu, ženka je kruškolikog oblika žutonarandžaste boje. Štit ženke je okrugao, veličine oko 2mm bele ili beložute boje. Mužjaci su izduženog tela, manji su od ženki, dužine oko 0,5-1mm, narandžaste boje. Štit mužjaka je izdužen, bele boje sa jednom larvenom košuljicom.
Ova štitasta vaš prezimljava u stadijumu polno zrele ženke koja može biti na stablu, granama voćki ili u pukotinama kore. Štetočina ima dve generacije godišnje. Polovinom aprila pa do polovine maja ženke polažu jaja ispod štita .Piljenje larvi počinje posle desetak dana. Ispiljene larve se kreću po biljci i traže povoljno mesto za pričvršćivanje i ishranu. Imago prve generacije se javlja početkom jula. Imago druge generacije se pojavljuje krajem avgusta i početkom septembra.
Dudova štitasta vaš na granama obrazuje kolonije bele boje koje mogu biti brojne. Ove štetočine mogu naseliti i plodove i takvi plodovi su lošijeg kvaliteta.Vaši izazivaju velike štete, sisaju sokove biljke i dovode do iscrpljivanja voćki i vremenom do sušenja napadnutih grana.
U prve dve trećine vegetacije gusenica se hrani lišćem i mogu izazvati golobrst. Krajem vegetacije, pred zrenje, gusenice se hrane na površini ploda jabuke.
Jaja su prekrivena dlačicama sa stomaka ženke i svetlo su zelene boje. Iz jaja se pile gusenice koje najpre skeletiraju lišće. Odrasle gusenice mogu potpuno da pojedu list. Dok su male, sve se nalaze na jednom listu. Kada malo porastu, gusenice se nalaze u zaprecima sačinjenim od svile i nekoliko listova. Odrasle gusenice se razilaze i žive samostalno na listu. Gusenice su jako dlakave, različitih boja. Najčešće su po bokovima prljavo žute boje, a po leđima su sive sa šarama mrke, crvene, plave, zelene i žute boje. Na leđima ima 12 bradavica. Zapreci ostaju na krošnjama, a odrasle gusenice prave golobrst. Lutke se nalaze u prozirnim kokonima na skrovitim mestima u voćnjaku, ogradama i različitim objektima.
Osim duvana napada više od 100 biljnih vrsta. Štetu pričinjavaju odrasli insekti i njihove larve. Na duvanu prave štete najčešće duž glavnih nerava lista, gde na mestima uboda ostaju bele pege, koje se kasnije slivaju u bele pruge, uočljive sa obe strane lista. Na drugim biljkama pravi drugačija karakteristična oštećenja po kojima se poznaje.
Životni ciklus: Prezimljuje kao imago, ređe kao larva, obično u biljnim ostatcima i na skrovitom mestu. U staklenicima razviće ovog insekta traje tokom cele godine. Tokom proleća leti i na korovske i na gajene biljke, gde se hrani i polaže jaja. Ženka polaže jaja u parenhimu lista tako da su ona smeštena delimično u tkivo lista, a delimično van njega. Embrionalno razviće traje 5-8 dana, stadijum larve 5-13 dana. Pronimfa i nimfa su u zemljištu na dubini od 5cm, dok odrasli insekt živi oko mesec dana. Tokom godine može imati 5-8 generacija, koje se delimično preklapaju, te ga u duvanu ima u svim stadijumima razvića.
Napada lišće. Na pupu u kojem su prezimele ženke vide se smeđe pege, dok na lišću prave svetle pege koje kasnije požute te iz njih nastaju mehurasta izbočenja na licu lista, dok se mlado lišće počinje kovrčati, a izboji sušiti.
Životni ciklus : Prezimljava u stadijumu odrasle ženke između grančica i pazušnih pupoljaka kao i u samom pupoljku. Ima više generacija godišnje i na listu se može naći u svim razvojnim stadijumima počev od treće dekade aprila pa sve do kraja novembra.
Tipičan je monofag, napada isključivo grašak. Prisutnost žiška je jasno uočljiva po prozračnim okruglim mestima na semenjači zrna, ispod kojeg se nalazi larva, lutka, tek formiran imago ili samo otvor kroz koji je izašao imago. Larva je ta koja se hrani unutrašnjim sadržajem. Štete koje izaziva graškov žižak su veoma značajne. Zrno u veliko meri biva oštećeno, a često nije pogodno ni za setvu, jer je klica delimično ili potpuno uništena. Napadnuta i oštećena zran nisu podesna za ishranu.
Životni ciklus : Ima jednu generaciju godišnje. Graškov žižak prezimljava u skladištima, a u prirodi na različitim mestima. Imago izleće iz skrovišta pred kraj proleća u periodu kada grašak cveta. Na grašku vrši dopunsku ishranu posle čega kopuliraju, ženke polažu jaja na mahune, a ispilele larve se ubušuju u zrno i hrane se njegovim sadržajem. Kompletan razvoj traje oko dva meseca.
Štetna je gusenica. Pupoljci i lišće su izgriženi a kasnije je lišće izgriženo sve do nerava. Golobrst se vidi izdaleka – stabla izgledaju kao za vreme mirovanja vegetacije. Tipičan je polifag. Pretežno napada šume, ali i voćnjake pored šuma. Najradije se hrani listom hrasta, a u voćnjacima najviše vole jabuku, šljivu i trešnju(ne vole lipu i krušku). Spada u periodičnu štetočinu koja se javlja na svakih 4-10 godina, a oštećenja traju 2-3 godine.
Životni ciklus: Ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje u stadijumu jajeta u jajnim leglima na stablu i donjim većim granama (najčešće na južnim stranama debla i visini oko 4m). Jajna legla su nepravilno okruglog oblika i sastoji se od 80 do 120 jaja i svako je uvijeno u dlačice sa trbuha ženke i time se zaštite od niskih temperatura.
Pojava gusenica kreće od aprila i traje do kraja maja (odvija se po slojevima). Gusenice se prenose vetrom zahvaljujući dugim gustim dlakama. Starije gusenice su proždrljive i nakon mesec i po do 2 meseca ishrane traže pogodno mesto za preobražaj. Lutke se formiraju u pukotinama pod korom debla ili grana ili između zapredenog lišća. Nakon dve nedelje (polovinom juna) javljaju se prvi leptiri. Leptiri su polno zreli i ne hrane se. Polna diferenciranost prema izgledu i ženke ne lete. Nakon kopulacije dešava se ovipozicija, a tokom avgusta događa se embrionalno razviće, međutim gusenice ne napuštaju jajni horion do proleća naredne godine.
Prema vrstama, odrasli insekti su žućkaste, mrkosjajne do mrke boje. Kod mramorastog gundelja na pokriocima se takođe nalaze bele mrlje. Imaju lepezaste pipke.njihova veličina je različita i kreću se od 13 do 20 mm kod malog prolećnog i malog letnjeg gundelja, pa do 40 mm kod mramorastog gundelja. Larve ovih gundelja žive u zemljištu i nazivaju se grčice. One su najčešće beličaste boje i kod nekih vrsta narastu i do 80 mm (mramorasti gundelj).
Jabukin smotavac je dug oko 1 cm, sivkast sa svetlo smeđim prugama i tačkom na kraju krila bakarne boje. Raspon krila iznosi 1,4 do 2,2 cm. Šteta koju može da nanese jabukin smotava prouzrokuju larve dužine do 2 cm, koje prodiru do ljuske semena jabuke. Prilikom njihovog hranjenja preko mesta ulaza se izbacuje tamno, izmetom zamrljano tkivo jabuke (izmet gusenice).
Jabukina osa u odrasloj formi može da naraste između 6 i 7 mm. Njihova leđa su crne, a stomačna strana narandžaste boje, kao i glava. Na njoj imaju crne okruglaste oči i dve antene. Poseduju tri para nogu koje su na krajevima žute, a pri telu crne boje.
Gusenice ovog insekta su žućkasto-bele, dugačke oko 12 mm i savijene. Poseduju tri para grudnih i sedam pari slabo razvijenih nogu na trbuhu. One mogu da ostanu samo u jednoj jabuci, ali često ulaze i u više plodova.
Jaja imaju prečnik 1 mm i svetle su boje, skoro prozirna. Kako se nalaze u osnovama cveta ne mogu da se primete pri redovnim pregledima voćnjaka.